Razmišljaš o tome da kreneš na psihoterapiju, ali nisi siguran što te tamo čeka? Upravo krećeš na psihoterapiju i zanima te kako izgleda psihoterapijski proces? Nedavno si krenuo na psihoterapiju, sve ti je čudno i ne znaš kako se ponašati? Psihoterapija ne ispunjava tvoja očekivanja i pitaš se ima li smisla nastaviti? Osjećaš anksioznost na samu pomisao da kreneš na psihoterapiju? Ako te muče ovakva i slična pitanja, u daljnjem tekstu nalazi se popis i opis nekih važnih dijelova psihoterapijskog procesa.
Za početak je važno da terapeutu kažeš što očekuješ od njega i psihoterapijskog procesa. Onda ti terapeut može reći jesu li tvoja očekivanja realna, što zaista možeš očekivati i kasnije nećeš biti razočaran zbog potencijalno neispunjenih očekivanja.
Aktivno sudjelovanje
Psihoterapija nije nešto što „se radi“ na tebi, nego nešto u čemu aktivno sudjeluješ. Klijenti koji aktivno sudjeluju u svojoj terapiji postižu bolje rezultate. To znači da vrijeme između seansi provodiš razmišljajući o terapiji i da uvide stečene na seansama preneseš u svakodnevni život (eksperimentiraš s novim načinima razmišljanja, ponašanja i interakcije s drugima). To također znači i da procesu samootkrivanja razmatraš što možeš napraviti da popraviš svoju situaciju, kako je do problema došlo i što možeš napraviti u vezi s njima, kako si postao osoba koja jesi i kako si se našao u trenutnoj situaciji.
Psihoterapeut ne daje savjete i neće ti reći što da radiš ili kakav izbor bi trebao napraviti u vezi s važnim odlukama u životu. Međutim, pomoći će ti da sagledaš sve opcije, odrediš konkretne pravce djelovanja, razmotriš razloge „za“ i „protiv“ za svaki od njih te da preispitaš svoje misli i osjećaje u pogledu svojih opcija.
Postavljanje ciljeva
Korisno je da dođeš na psihoterapiju s određenom idejom o tome što bi želio dobiti iz nje. Međutim, u redu je i ako na samom početku nemaš jasnu ideju. Puno ljudi započinje terapiju upravo u takvoj situaciji. Tada je početni dio psihoterapije usmjeren na istraživanje što točno želiš, a zatim na postavljanje ciljeva. Ciljevi osiguravaju fokus za terapiju, po njima znamo kada je psihoterapijski proces završio i uz pomoć možemo gledati naprijed u cilj, a ne natrag u problem. To je kao kada sjedneš u automobil, znaš gdje se nalaziš, gdje želiš stići i imaš mapu koja će ti u tome pomoći.
Spontanost
Kada dođeš na seansu, u redu je da imaš jasan plan za tu seansu, a u redu je i da dođeš bez plana. Ponekad ćeš imati neku konkretnu temu na koju se želiš fokusirati, ponekad ćeš ju otkriti tek na seansi, a ponekad ćeš samo nastaviti tamo gdje ste stali prošli put. U redu je i da pričaš o stvarima koje mogu djelovati nevezano i da tijekom seansi skačeš s teme na temu. Terapeut je sposoban izaći na kraj s tim i zaustavit će te ako treba neko objašnjenje. Uglavnom postoji veza između tema, pa će terapeut osluškivati obrasce koji se pojavljuju, teme i veze između stvari o kojima govoriš. Dok te pažljivo sluša, terapeut će otkrivati sve više o tome kako razmišljaš. Terapeut ne sluša samo sadržaj, tako da mu i skakanje s teme na temu može biti korisno.
Prisutnost u sada i ovdje
Psihoterapija zahtijeva da budeš prisutan u sada i ovdje, ali i da imaš jedan dio sebe koji će promatrati tebe, tvoje reakcije i odgovore na sve ono što se događa na seansi. To se zove meta pozicija. Sudjelovanje u psihoterapiji zahtjeva visok stupanj iskrenosti, transparentnosti misli i emocija te volju da razgovaraš o stvarima o kojima obično ne bi razgovarao. Upravo iz meta pozicije možeš postati svjestan da ne pričaš o svemu što ti prođe kroz um i da kriješ neke svoje misli. To mogu biti neke bolne misli, nešto čega te je sram, možeš se bojati potencijalnih posljedica onoga što se spremaš reći ili te možda brine što će terapeut misliti o tebi. To je nešto što se događa većini ljudi u nekom trenutku terapije.
Kada to primijetiš, najbolje je da to i kažeš terapeutu jer tvoji osjećaji i misli su mu važni. Normalno je da ti je teško razgovarati o nekim osobnim problemima i stvarima koje možda nisi nikada govorio. Međutim, često je upravo to najvažnija stvar za razgovor na psihoterapiji.
Puno pitanja
Psihoterapeut postavlja puno pitanja da bi saznao što više o tvojim mislima, osjećajima, senzacijama, reakcijama, nadama i strahovima u vezi s mnogim stvarima. To uključuje i iskustva u tvom svakodnevnom životu, probleme i situacije koje su te dovele na terapiju, tvoja iskustva na seansama te iskustva iz prošlosti. Terapeut će dati sve od sebe da shvati kakve su stvari iz tvog kuta gledanja, da razumije kako se osjećaš i kako razmišljaš. Ta pitanja će terapeutu pružiti informacije, ali još važnije od toga, pomoći će tebi da stekneš bolji uvid i razumijevanje prirode svojih problema i da pojačaš svijest o sebi.
Objašnjenja
Ponekad će ti terapeut pružati objašnjenja, da shvatiš što ti se događa ili kako si se zatekao u situaciji u kojoj se nalaziš. U redu je i da sam zatražiš objašnjenje. Međutim, to se ne može požurivati i ponekad je potrebno više vremena da bi se povezali različiti dijelovi slagalice. Kao dio ovog procesa, terapeut bi mogao s tobom podijeliti ideje ili dijelove teorije koji bi ti mogli biti korisni. Objašnjenje i teorija mogu ti pomoći da razumiješ situacije koje su zbunjujuće ili uznemiravajuće i da osmisliš različite opcije i načine reagiranja u različitim situacijama.
Otvorenost komunikacije
Kroz psihoterapiju bit ćeš ohrabrivan podijeliti sve što ti je na umu, pa tako i ono vezano za dolaske na terapiju i u vezi s tvojim psihoterapeutom. Možda ćeš otkriti da si povremeno ljut na svog terapeuta ili se osjećati povrijeđeno. Povremeno terapija može biti bolna i možeš osjećati sram. Svi tvoji osjećaji su važni. Iako ti možda bude neugodno, važno je da pronađeš način da ih izraziš pred svojim terapeutom. Tvoji osjećaji će biti shvaćeni ozbiljno i terapeut će ti pomoći da kreneš dalje. Sasvim je u redu da kažeš što misliš da tvoj terapeut misli ili da pitaš terapeuta što misli. S terapeutom možeš voditi iskrene i otvorene diskusije.
Raznolikost seansi
Neke seanse bit će prilično intenzivne, a neke će biti opuštene. Neke će te ostaviti s osjećajima olakšanja, sreće i zadovoljstva, a neke će te možda ostaviti s osjećajem zbunjenosti i nesigurnosti u vezi s onim što se odvijalo na seansi. Ponekad možeš ostati s pitanjem ima li uopće smisla nastavljati. Nekada ti stvari tijekom seansi možda neće imati puno smisla. Često se događa da nakon seanse, kada imaš vremena isprocesuirati ono o čemu se razgovaralo i kada se tvoje razmišljanje „slegne“ stvari počnu dobivati više smisla. Važno je da sve svoje osjećaje u vezi s tim spomeneš terapeutu. Ponekad će seanse koje će ti djelovati frustrirajuće na kraju biti one gdje su se problemi koji se nalaze u osnovi počeli otkrivati, te konačno ti i terapeut možete otkriti odakle dolazi tvoja frustracija.
Projektivne tehnike
Psihoterapeut u radu može koristiti i neke projektivne tehnike (npr. figurice, asocijativne karate, igranje uloga, analiza snova, pisanje, crtanje). Prije korištenja bilo koje od tehnika, terapeut će ti ju ukratko opisati i tražiti tvoj pristanak za sudjelovanje. Terapeut će svaku od tehnika koristiti s jasnim ciljem i razlogom. Navedene tehnike su put u nesvjesno. Uz pomoć njih možemo otkriti nešto što kroz razgovor ne bismo mogli dokučiti. Također ti mogu pomoći da se opustiš ako si na seansu došao napet, ne znaš na što bi se fokusirao i sl. Mogu stvoriti opuštenu, razigranu i kreativnu atmosferu na seansi, a u isto vrijeme na površinu iznijeti neke nove uvide, procese i sadržaje za rad.
Ako si dobio odgovore na neka svoja pitanja o psihoterpiji, slobodno me kontaktiraj i kreni na put osobnog rasta i razvoja uz stručno vodstvo i podršku.
Widdowson, M. (2016). Depresija: Razumevanje i terapija tehnikama transakcione analize. Psihopolis institut.