Kognitivne distorzije (pogreške u mišljenju) iskrivljena su i netočna mišljenja, koja uzrokuju neugodne emocije te utječu na naše ponašanje. Javljaju se kod svih ljudi u različitoj mjeri. Uglavnom ih nismo svjesni, ali ako steknemo uvid u vlastite kognitivne distorzije, možemo ih kontrolirati. Međutim, ako su kognitivne distorzije u podlozi nekih poremećaja kao što su, primjerice, depresija i anoreksija, rješavaju se psihoterapijom.
Emocionalno zaključivanje
- vjerovanje da je nešto točno jer se tako osjeća te se ignoriraju dokazi koji to opovrgavaju: „Iako imam obitelj i prijatelje koji me vole, osjećam se bezvrijedno.“
Pretjerana generalizacija
- stvaranje pravila na temelju jednog događaja i primjenjivanje istog na druge, različite situacije: „Razgovor za posao je prošao loše, nikada se neću zaposliti.“
Sve ili ništa mišljenje
- gledanje na situaciju u samo dvije kategorije umjesto na kontinuumu: „Ako nisam dobio 5 na ispitu, nisam dovoljno pametan.“
Mentalni filter
- donošenje zaključaka na temelju pojedinih detalja, uz ignoriranje drugih, suprotnih ili važnijih podataka: „Nismo se mogli dogovoriti koji film ćemo gledati, sigurno nismo jedno za drugo.“
Izjave „trebati“ ili „morati“
- postojanje precizne i čvrste ideje kako bi se ljudi trebali ponašati i procjenjivanje lošeg ako se ta očekivanja ne ostvare: „Ako želiš uspjeti, moraš završiti fakultet.“
Katastrofiziranje
- negativno predviđanje budućnosti bez uvažavanja drugih, vjerojatnijih posljedica: „Ne javlja mi se na mobitel, sigurno mu se nešto dogodilo.“
Čitanje misli
- vjerovanje kako se zna što drugi misli, ispuštajući druge vjerojatnije mogućnosti: „On sigurno misli da sam ružna.“
Kognitivna distorzija čitanja misli često se javlja u ljubavnim odnosima, gdje jedna osoba očekuje od druge da zna što ona misli, želi ili očekuje. Naša odgovornost u odnosu je da kažemo što mislimo, želimo i očekujemo te nije adekvatno ljutiti se na nekoga jer ne zadovoljava našu potrebu koju nismo jasno izrekli. S druge strane, ne trebamo pokušavati čitati misli partnera, nego izravno pitati ono što nas zanima. Razgovor o potrebama, željama i očekivanjima može učvrstiti odnos.
Etiketiranje
- stavljanje čvrstih, općih oznaka na sebe i druge, bez uvažavanja dokaza koji govore suprotno: „Ja sam nesposobna.“
Tunelsko gledanje
- viđenje samo negativnih aspekata situacije: „Izlet je propao čim je počela padati kiša.“
Pretjerano uveličavanje ili umanjivanje
- u situaciji vrednovanja sebe, druge osobe ili situacije, nerazumno se uvećava negativno ili umanjuje pozitivno: „To što sam nisam dobio povišicu znači da ne radim svoj posao dobro.“
Personalizacija
- egocentrične interpretacije neosobnih događaja ili povezivanje svih događaja sa sobom: „Sve što je rekla na sastanku sigurno se odnosilo na mene.“
Diskvalificiranje pozitivnog
- nerazumno govorenje sebi kako se pozitivna iskustva, djela ili kvalitete ne računaju: „Vjerojatno sam uspjela jer sam imala sreće.“
Primjer:
Kod oboljelih od anoreksije javljaju se kognitivne distorzije poput mentalnog filtera: „Mogu kontrolirati samo ono što jedem“, pretjerane generalizacije: „Kad sam jela ugljikohidrate bila sam debela, pa ih sada izbjegavam da ne bih opet bila debela“, pretjeranog uveličavanja: „Ako dobijem jedan kilogram, neću više moći nositi najdraže hlače.“, sve ili ništa mišljenja: „Ako dobijem pola kilograma, sigurno ću dobiti još deset.“ i personalizacije: „Drugi uvijek primjećuju i komentiraju kako izgledam.“.