Asertivnost je poštivanje vlastitih prava i potreba, ali i samokontrola da izražavanjem istih ne ugrozimo tuđe interese. Kada netko krši naša prava, možemo se suprotstaviti upotrebom asertivnih ja-poruka. Govorom iz „ja” izražavamo ono što osjećamo, a pritom ne osuđujemo i ne prebacujemo odgovornost na drugoga. Tako ne izazivamo obranu, nego potičemo daljnju komunikaciju i suradnju. Na primjer, umjesto izjave: „Zašto sve uvijek mora biti po tvom?”, govor iz „ja” bi glasio: „Voljela bih da se dogovaramo oko stvari koje se tiču nas oboje”. Ti-poruka („Ti uvijek…”, „Ti nikad…”) je optužujuća, nitko ju ne voli te ljudi na nju odgovaraju kontranapadom ili prekidom komunikacije.
Dijelovi dobre asertivna ja-poruke:
1. PONAŠANJE
– opis konkretnog ponašanja koje nam smeta, bez osuđivanja ili tumačenja
– umjesto izjave: „Kada si me ponizio svojim zakašnjenjem…” (govorimo o motivaciji druge osobe da nas povrijedi, što često nije istina), trebalo bi reći „Kada si zakasnio…”
2. OSJEĆAJI
– izražavanje svojih osjećaja: „…osjećala sam se ljuto”, ne miješajući ih s mislima i uvjerenjima: „…osjećala sam se odbačeno” (ovo nije osjećaj, nego govorimo o motivaciji druge osobe da nas je htjela odbaciti)
– često umjesto osjećaja navodimo mišljenje: „…osjećala sam da se ne veseliš našem druženju” (to je pretpostavka o onome što se događa u umu druge osobe, a jedino što sigurno znamo su vlastiti osjećaji i misli)
3. POSLJEDICE
– pojašnjavanje konkretnih i stvarnih posljedica opisanog ponašanja za nas: „…jer sam te dugo čekala na hladnoći”
4. PRIJEDLOG
– prijedlog željene promjene ponašanja: „Voljela bih da ubuduće dolaziš u dogovoreno vrijeme”
Kao primatelj ja-poruke, prvo trebamo razumjeti da smo kod druge osobe izazvali neke emocije. Poanta ja-poruke je to kako se druga osoba osjeća. Stoga je važno razumjeti vezu između svoga ponašanja i osjećaja druge osobe te donijeti odluku da se to neće ponoviti.
Ja-poruke funkcioniraju jedino s osobama kojima su naši osjećaji važni. To je i razlog zašto ne funkcioniraju s malom djecom (često niti s tinejdžerima) koja su još u procesu socijaliziranja i važni su im samo vlastiti osjećaji. Kod djece može funkcionirati poruka koja se sastoji od opisa ponašanja, posljedice koju ponašanje može imati za dijete i preusmjeravanja na prihvatljivo ponašanje: „Danas si ostavio koru od banane na krevetu. Ako se to ponovi, za vikend nećeš ići na utakmicu. Zato uvijek bacaj koru od banane u smeće”. Navedenu posljedicu je važno i ostvariti. U suprotnom će dijete shvatiti da roditelji samo prijete i neće slušati.
Iako ti ovakvo pričanje po „formuli” možda zvuči čudno i neprirodno, napravi ro jednom i vidjet ćeš da funkcionira. Naravno, to je vještina koja se uči te s vježbom govor iz „ja” postaje sve spontaniji. Dobro ga je vježbati s nekom bliskom osobom. Ja-poruke se mogu koristiti i u pozitivnom kontekstu (kada želimo nekoga pohvaliti ili želimo da zadrži neko ponašanje koje nam se sviđa).
Uz pomoć psihoterapije možeš naučiti asertivno komunicirati. Slobodno me kontaktiraj ako želiš krenuti na put osobnog rasta i razvoja uz stručno vodstvo i podršku.