Asertivnost je poštivanje vlastitih prava i potreba, ali i samokontrola da izražavanjem istih ne ugrozimo tuđe interese. Kada netko krši naša prava, možemo se suprotstaviti upotrebom asertivnih ja-poruka. Govorom iz „ja” izražavamo ono što osjećamo, a pritom ne osuđujemo i ne prebacujemo odgovornost na drugoga. Tako ne izazivamo obranu, nego potičemo daljnju komunikaciju i suradnju. Na primjer, umjesto izjave: „Zašto sve uvijek mora biti po tvom?”, govor iz „ja” bi glasio: „Voljela bih da se dogovaramo oko stvari koje se tiču nas oboje”. Ti-poruka („Ti uvijek…”, „Ti nikad…”) je optužujuća, nitko ju ne voli te ljudi na nju odgovaraju kontranapadom ili prekidom komunikacije.
Dijelovi dobre asertivna ja-poruke:
1. PONAŠANJE
– opis konkretnog ponašanja koje nam smeta, bez osuđivanja ili tumačenja
– umjesto izjave: „Kada si me ponizio svojim zakašnjenjem…” (govorimo o motivaciji druge osobe da nas povrijedi, što često nije istina), trebalo bi reći „Kada si zakasnio…”
2. OSJEĆAJI
– izražavanje svojih osjećaja: „…osjećala sam se ljuto”, ne miješajući ih s mislima i uvjerenjima: „…osjećala sam se odbačeno” (ovo nije osjećaj, nego govorimo o motivaciji druge osobe da nas je htjela odbaciti)
– često umjesto osjećaja navodimo mišljenje: „…osjećala sam da se ne veseliš našem druženju” (to je pretpostavka o onome što se događa u umu druge osobe, a jedino što sigurno znamo su vlastiti osjećaji i misli)
3. POSLJEDICE
– pojašnjavanje konkretnih i stvarnih posljedica opisanog ponašanja za nas: „…jer sam te dugo čekala na hladnoći”
4. PRIJEDLOG
– prijedlog željene promjene ponašanja: „Voljela bih da ubuduće dolaziš u dogovoreno vrijeme”
Kao primatelj ja-poruke, prvo trebamo razumjeti da smo kod druge osobe izazvali neke emocije. Poanta ja-poruke je to kako se druga osoba osjeća. Stoga je važno razumjeti vezu između svoga ponašanja i osjećaja druge osobe te donijeti odluku da se to neće ponoviti.
Ja-poruke funkcioniraju jedino s osobama kojima su naši osjećaji važni. To je i razlog zašto ne funkcioniraju s malom djecom (često niti s tinejdžerima) koja su još u procesu socijaliziranja i važni su im samo vlastiti osjećaji. Kod djece može funkcionirati poruka koja se sastoji od opisa ponašanja, posljedice koju ponašanje može imati za dijete i preusmjeravanja na prihvatljivo ponašanje: „Danas si ostavio koru od banane na krevetu. Ako se to ponovi, za vikend nećeš ići na utakmicu. Zato uvijek bacaj koru od banane u smeće”. Navedenu posljedicu je važno i ostvariti. U suprotnom će dijete shvatiti da roditelji samo prijete i neće slušati.
Iako ti ovakvo pričanje po „formuli” možda zvuči čudno i neprirodno, napravi ro jednom i vidjet ćeš da funkcionira. Naravno, to je vještina koja se uči te s vježbom govor iz „ja” postaje sve spontaniji. Dobro ga je vježbati s nekom bliskom osobom. Ja-poruke se mogu koristiti i u pozitivnom kontekstu (kada želimo nekoga pohvaliti ili želimo da zadrži neko ponašanje koje nam se sviđa).
![asertivnost](https://zivotnipobjednik.hr/wp-content/uploads/2024/06/asertivnost-1024x682.jpg)
Uz pomoć psihoterapije možeš naučiti asertivno komunicirati. Slobodno me kontaktiraj ako želiš krenuti na put osobnog rasta i razvoja uz stručno vodstvo i podršku.