U svakome od nas, kada smo u odnosu s drugim ljudima, postoji sukob između integriteta i suradnje. Na primjer, s društvom dogovaraš odlazak na večeru i većina kaže da im odgovara petak, ali ti si umoran od posla i više bi ti odgovarala subota. Hoćeš li bez prigovora otići na večeru u petak ili ćeš reći kako se osjećaš te pokušati dogovoriti drugi termin?
Integritet označava individualnost, identitet, karakter, svijest o sebi, svojim potrebama, željama i interesima te potrebu da im se udovolji.
Suradnja je briga za potrebe drugih, usklađivanje s potrebama drugih kako bismo dobili osjećaj vrijednosti, važnosti i pripadanja, potreba za dobrim odnosom s drugima te udovoljavanje tuđim zahtjevima.
Najbolje rješenje ovog sukoba bila bi suradnja bez poništavanja integriteta, a tu je ključna odgovornost. Odgovornost za odnos očituje se u tome da pitamo drugoga o njemu, a govorimo o sebi. Osobna odgovornost očituje se u tome da se zastupamo riječju i djelom kroz želje, osjećaje, interese, misli i stavove te prihvaćamo odgovornost za svoj život, postupke i obaveze. Ako smo odgovorni, onda možemo tražiti odgovornost i od drugih. U određenim situacijama će nam očuvanje odnosa biti važnije od neke vlastite potrebe, želje ili interesa i to je u redu. U drugim situacijama ćemo vlastite potrebe, želje ili interese staviti na prvo mjesto, što je također u redu. Važno je dati sebi i drugima pravo na izbor.
U odgoju je, u nekim situacijama, važno djeci dopustiti da biraju integritet umjesto suradnje (npr. nećemo prihvatiti da dijete ne želi oprati zube, ali možemo prihvatiti da neće jesti neku hranu koja mu nije ukusna ili nositi odjeću koja mu se ne sviđa). Kada dopuštamo djetetu da upozna svoje potrebe, želje, stavove i viđenje svijeta učimo ga održavanju vlastitog integriteta u budućim odnosima.
Psihoterapija ti može pomoći da osvijestiš postoji li kod tebe sukob između integriteta i suradnje te da razviješ osobnu odgovornost. Slobodno me kontaktiraj ako želiš krenuti na put osobnog rasta i razvoja uz stručno vodstvo i podršku.