Nada je osjećaj koji se javlja kada vjerujemo da će se stvari, koje su izvan naše kontrole, odvijati na način koji će dovesti do ostvarenja neke naše želje.
U nadanju ne prihvaćamo osobnu odgovornost za ostvarenje želje, već očekujemo da će nam neka vanjska sila (npr. druga osoba, sretna okolnost) ispuniti želju. Neadekvatna je u situacijama u kojima osoba može nešto poduzeti kako bi ostvarila svoju želju, ali ostaje pasivna (npr. vjeruje da je nemoćna jer je sudbina već sve odredila) i kada ne postoji nikakva šansa za ostvarenje želje, ali iskrivljava realnost i uporno se nada. Ako je ostvarenje želje zaista izvan naše moći i ako smo već poduzeli sve što smo mogli, nada je adekvatna i daje nam snagu da izdržimo frustraciju do konačnog ispunjenja želje.
Dok je nadanje očekivanje pozitivnog ishoda, zabrinutost je očekivanje negativnog ishoda. Oba osjećaja su korisna: nada daje perspektivu i duhovnu snagu, a zabrinutost nas motivira da se pripremimo za izbjegavanje ili ublažavanje nekog mogućeg nepovoljnog razvoja događaja. U nekim tragičnim okolnostima, nada nam je jedini oslonac. Ako ju izgubimo, javlja se beznađe (očaj) koje predstavlja početak depresije. U njemačkim koncentracijskim logorima tijekom Drugog svjetskog rata zabilježen je nagli porast smrtnosti između Božića i Nove godine, vjerojatno zbog pada u očaj onih koji su se nadali da će rat završiti do Božića.
Kod očajavanja u teškim bolestima, smrt nastupa brzo. Stoga je ljudima koji saznaju dijagnozu neke teške bolesti s neizvjesnim ili smrtnim ishodom potrebna psihološka pomoć i emocionalna podrška. Ako ih se ostavi da se sami bore s neugodnim saznanjem, lako padaju u očaj. Ljudi ne reagiraju na samu bolest, već na značenje koje joj prepisuju. Zato psihoterapijske intervencije mogu poboljšati kvalitetu života oboljelih, čak i onih za koje je izvjesno da će ubrzo umrijeti. Oboljeli koji se nada da će ozdraviti ima veće šanse da ozdravi (kao placebo efekt). Kod oboljelih od karcinoma nadanje je jedan od glavnih čimbenika koji pridonose preživljavanju, dok stanje beznađa i bespomoćnosti često prethodi razvoju karcinoma.
Osoba koja dođe na psihoterapiju puna nade da će njezini problemi biti riješeni, zauzima pasivnu poziciju u odnosu na terapeuta, od kojega očekuje aktivnost. Osnovni zadatak terapeuta je usmjeriti klijenta tako da pretvori pasivnu nadu u aktivnu želju. Slobodno me kontaktiraj ako želiš krenuti na put osobnog rasta i razvoja uz stručno vodstvo i podršku.
Milivojević, Z. (2016). Emocije: Psihoterapija i razumijevanje emocija. Mozaik knjiga.