Shizofrenija

Riječ shizofrenija dolazi iz grčkog jezika, gdje riječ shizo znači cijepam, a fren znači razum. Sam naziv najbolje i opisuje njezin glavni simptom: nepovezanost emocija, misli i djelovanja. Shizofrenija je poremećaj koji utječe na sposobnost osobe da razlikuje stvarno od nestvarnog, da upravlja svojim emocijama, jasno misli, donosi odluke i komunicira. Najznačajniji simptomi shizofrenije su poremećeno mišljenje i govor, sumanutosti, poremećena afektivnost, promjene u ponašanju i međuljudskim odnosima, poremećaji pažnje i opažanja te volje i psihomotorike. Pravovremenom primjenom farmakoloških, psihosocijalnih i psihoterapijskih intervencija, može se izbjeći ili ublažiti progresivan tijek shizofrenije i postići poboljšanje psihičkog stanja oboljelog.

Shizofrenija često utječe na odnose s drugim ljudima. Oboljeli mogu osjećati kako ih ljudi koji su im bliski više ne vole, planiraju zavjeru protiv njih ili ih žele otrovati. Tako mogu izgubiti povjerenje čak i u najbliže članove svoje obitelji, a osobe sa strane mogu se činiti zastrašujućima ili prijetećima.

Stigmatizacija oboljelih od shizofrenije

Stigma psihičkih bolesti danas je društveni, medicinski i etički problem jer negativno utječe na traženje pomoći prihvaćanje liječenja, uspješan ishod liječenja, kvalitetu života i integraciju oboljelih u zajednicu. Neka od krivih vjerovanja o shizofreniji su kako je to neizlječiva i opasna bolest te da su oboljeli nesposobni za život, donošenje odluka i rad.Neprijateljstvo i agresija mogu se također vezati uz shizofreniju. Međutim, većina oboljelih od shizofrenije nije agresivna te su u odnosu na osobe u općoj populaciji češće žrtve agresije. Stigmatizirane osobe su često izopćene, odbačene, podcijenjene te ih se izbjegava. Poseban je problem, koji dovodi do još jače stigmatizacije, to što oboljeli često i sami preuzimaju stav opće populacije, što dovodi do procesa samostigmatizacije.

Mnogi oboljeli od shizofrenije zbog stigme ne mogu napredovati jer su blokirani doživljajem sebe kao gubitnika, bolesti kao katastrofe i očekivanjima nepoštenog ponašanja povezanog sa stigmom s kojim se neće moći nositi. Moglo bi se reći kako nema psihijatrijske, a ni tjelesne bolesti koja je tako neobična, zagonetna, zastrašujuća i stigmatizirana.

Samostigmatizacija oboljelih od shizofrenije

Samostigmatizacija utječe na doživljaj osobe tako da se zbog nje osjeća kao gubitnik i kao da je propala na socijalnoj ljestvici. Zbog smanjenih socijalnih mogućnosti, samostigmatizacija još više osamljuje, ionako usamljene oboljele. Zbog straha od socijalnog odbijanja mogu se ponašati defenzivno ili izbjegavati kontakt s drugima. Stigma također izaziva strategiju socijalnog povlačenja kako bi oboljeli zadržali samopouzdanje. Samostigmatizacija se ne odnosi samo na prihvaćanje stigmatizirajućih stavova, nego i na generalni doživljaj osobe da se ne uklapa u društvenu sredinu te sumnje je li uopće sposobna živjeti samostalno, zadržati posao, zaraditi novac ili pronaći intimnog partnera.

Početkom liječenja oboljelog ili dolaska iz psihijatrijske bolnice moguće je da se stigma proširi i na obitelj. Stoga stigmatizacija, osim u stavovima društva, nažalost postoji i kod članova obitelji.Mnoge oboljele od shizofrenije i članove njihovih obitelji muči pitanje što reći drugim ljudima o bolesti, odnosno reći ili ne te na koji način. Javlja se i sram zbog neuobičajenih simptoma bolesti ili zbog čudnog ponašanja, zbog predstavljanja oboljelog drugima ili odlazaka na javna mjesta, strahujući od reakcija okoline na promijenjeno ponašanje. Istraživanja potvrđuju kako osobe koje imaju dobru podršku okoline imaju bolju prognozu bolesti i da podrška obitelji znatno smanjuje samostigmatizaciju.

Samostigmatizacija oboljelih od shizofrenije može se smanjiti i educiranjem javnosti u svrhu smanjenja diskriminacije prema njima.

Stoga je važno osvijestiti:

• postoje različite zablude vezane za shizofreniju koje vode do toga da se osoba srami svoje bolesti
• članovi obitelji i stručnjaci pokazuju veću podršku ako vjeruju da će se osoba oporaviti
• što više socijalne podrške oboljeli prime za vrijeme prve hospitalizacije, čak i godinu dana poslije neće misliti kako ljudi ne poštuju ili odbacuju mentalno bolesne osobe, dok će oni koji su primili malo podrške osjećati veću samostigmatizaciju

Važnost socijalne podrške

Istraživanje koje sam provela za svoj diplomski rad, potvrdilo je važnost socijalne podrške oboljelima od shizofrenije. Socijalna podrška je postojanje ili dostupnost osoba na koje se oslanjamo, koje nam daju do znanja da o nama brinu, da nas vole i cijene. Pokazalo se kako socijalna podrška smanjuje samostigmatizaciju kod oboljelih, da oni koji ju imaju doživljavaju manje diskriminacije, ne prihvaćaju stereotipe, ne povlače se u društvu, nisu otuđeni i otporniji su na stigmu.

Nažalost, većina oboljelih se sa stigmatizacijom nose pomoću izolacije. Međutim, istraživanja su pokazala da je priznavanje svoje mentalne bolesti povezano sa smanjenjem negativnih posljedica samostigmatizacije na kvalitetu života te kako osnažuje ljude da nastave ostvarivati svoje životne ciljeve. Otvorenošću prema svome stanju oboljeli također smanjuju zabrinutost oko skrivanja svoje bolesti kao neke tajne i brzo pronalaze obitelj i prijatelje koji će im pomoći. Također, kako bi se pomoglo oboljelima pobijediti stigmu, ne smije im se sugerirati da je to njihova krivnja ili nekakav nedostatak koji se treba popraviti. Naprotiv, treba ih educirati kako je stigma socijalna nepravda i greška društva. U odnosu oboljelima važno stavljati naglasak na mogućnost oporavka i osnažiti vjerovanje da može ostvariti ciljeve usprkos bolesti.

Ako te zanima više o ulozi socijalne podrške i uvida u samostigmatizaciji oboljelih od shizofrenije možeš pročitati moj znanstveni rad.

Pisano za Centar za reproduktivno mentalno zdravlje.

Literatura