Stres

Mnogi ljudi stres doživljavaju kao isključivo negativan pojam. Međutim, stres ima i pozitivne strane. Primjerice, pokreće nas da se prilagodimo određenim životnim promjenama ili nekim stalnim utjecajima. Stres je zapravo potpuno normalna reakcija organizma na neki zahtjev iz okoline. Stoga ga je dobro doživljavati kao pokretač, bez kojeg ne bismo napredovali niti rasli.  Stres je odnos između osobe i okoline u kojem osoba procjenjuje situaciju kao prezahtjevnu u usporedbi sa svojim mogućnostima ili je procjenjuje prijetećom za vlastitu dobrobit. Neki uobičajeni znakovi stresa su stalan osjećaj iscrpljenosti, nesanica, prekomjerno analiziranje itd.

Stresori su podražaji koji kod osobe uzrokuju stresno stanje. Oni mogu biti psihički (npr. međuljudski sukobi), fizički (npr. buka) i socijalni (npr. rat). Važno je znati da ne postoji univerzalan stresor: ono što je stresno jednoj osobi, ne mora biti stresno za neku drugu osobu. Kako bismo osigurali da stres na nas ima pozitivan učinak, odnosno, da nas potiče na promjenu i napredak, važno je brinuti o vlastitom mentalnom zdravlju. Što je bolje naše mentalno zdravlje, otporniji smo i na moguće negativne učinke stresa.

Kako su povezani stres i kontrola?

Često ljudi žele mijenjati upravo ono što je izvan njihove kontrole. Zbog toga se često nepotrebno stresiramo upravo radi onoga nad čime uopće nemamo kontrolu. Dakle, kako bi umanjili količinu stresa važno je razlikovati ono što možemo i ono što ne možemo promijeniti. Kada na nešto možemo utjecati, onda mijenjamo naše ponašanje i preuzimamo kontrolu, a u protivnom možemo jedino mijenjati naš stav o tome. Upravo prihvaćanje činjenice da nad nekim stvarima nemamo kontrolu i osvještavanje onoga nad čim ju imamo pokazalo se vrlo značajnim u borbi protiv stresa (Kraljević, 2020). Međutim, važno je znati  i da kontrola ne znači da ćemo nužno i uspjeti u našim naumima.

Pozitivni stresori

Važno je osvijestiti da čak i pozitivni događaji u našem životu (npr. vjenčanje ili rođenje djeteta) mogu uzrokovati poprilično veliku razinu stresa i da je to u potpunosti normalno. Jedno istraživanje pokazalo je da nekim ljudima čak i godišnji odmor predstavlja stres. Naime, u suvremenom društvu puno ljudi se poistovjećuje s vlastitom poslovnom ulogom i osjećaju veliku dužnost prema svom poslu. Oni će fizički i otići na godišnji odmor, ali će se mentalno nastaviti baviti svojim svakodnevnim obavezama. Stresori sami po sebi nisu štetni, štetne su naše reakcije na njih. Dakle, stres nije događaj koji se dogodio, nego naše tumačenje tog događaja.

Pravilo 90%:10%

Pravilo 90%:10% govori nam da ne možemo utjecati na događaje oko nas, ali možemo utjecati na svoje reakcije na njih. Naime, stres su zapravo neugodni osjećaji koji se javljaju kada procijenimo da je ugrožena neka naša vrijednost (što nam je nešto važnije, neugodni osjećaji su snažniji).  Stoga je tajna upravljanja stresom zapravo upravljanje neugodnim osjećajima, a to ne znači ignorirati ih, potiskivati ili praviti se da je sve u redu. Funkcija osjećaja je da nas pokrene na neku akciju kojom ćemo ponovno uspostaviti ravnotežu.

Zdravo izražavanje emocija samo po sebi smanjuje stres

Doktor i psihoterapeut Gabor Maté, u svojoj knjizi Kada tijelo kaže ne – cijena skrivenog stresa, iz svoga iskustva rada s pacijentima govori o tome kako se stres pretvara u bolest.

Naime, iz razgovora sa svojim pacijentima i istraživanja njihove prošlosti i života prije bolesti (najčešće su to multipla skleroza, karcinomi, Chronova bolest, Alzheimerova bolest, reumatoidni artritis itd.), otkrio je iste obrasce kod većine: potiskivanje emocija, nisu znali drugima reći „ne“, dugotrajna uzrujanost, nepostavljanje granica, skrivanje svojih problema, ne traženje i ne primanje pomoći drugih itd. Takvo izbjegavanje vlastitih emocija izlaže ljude većem i dugotrajnijem fiziološkom stresu, što vodi različitim bolestima.

Stoga, ako osoba ne zna postaviti granice i reći „ne“, tijelo će to učiniti samo u obliku neke fizičke bolesti, kada se osoba više neće moći davati se za druge, nego će biti primorana brinuti o sebi (često i po prvi put u životu). Više o tome zašto potiskujemo neke emocije pročitaj ovdje.

Granice

Nepostavljanje i nepoštivanje granica jedan je od najčešćih uzroka stresa u međuljudskim odnosima. Zdrave granice omogućuju nam prisan i iskren odnos, štite nas, čuvaju naš identitet, a istovremeno dozvoljavaju osobi s druge strane da raste nesmetano, kao i mi sami. U odnosima u kojima granice nisu definirane, ljudi misle da imaju zajedničke misli, stavove i ideje, da čitaju misli jedno drugome itd., a to često završava nerazumijevanjem i sukobom. Postavljanje granica započinje početkom svakog odnosa, a njihovo utvrđivanje i redefiniranje nikada ne završava.

Granice je potrebno postaviti i s djecom, a tako stvarate osjećaj reda i mira. One mogu biti u obliku nekih osnovnih pravila. Primjerice: „Svako jutro spremamo krevet jer je dobro nešto napraviti i kad nam je teško.“ Upravo su granice čest problem novopečenih majki, koje iz okoline često dobivaju netražene savjete oko porođaja, spavanja, hranjenja i odgoja djeteta, itd. Često su ti savjeti mitovi koji se prenose generacijama, a ne znanstveno ili iskustveno utemeljeni pristupi. U tom slučaju važno je na lijep način iskomunicirati da ste savjet čule, ali da to ne znači da ćete ga nužno i primijeniti.

Za svako područje brige o djetetu postoje stručne osobe i relevantna literatura, a i ono najvažnije – vaša majčinska intuicija koja će vam najbolje pokazati što je dobro za vas i vaše dijete. U nekim situacijama važno je vlastite potrebe, želje ili interese staviti na prvo mjesto i dati to drugima do znanja. To je postavljanje granica.

Psihoterapija ti može pomoći u nošenju sa stresom. Slobodno me kontaktiraj ako želiš krenuti na put osobnog rasta i razvoja uz stručno vodstvo i podršku.

Pisano za Centar za reproduktivno mentalno zdravlje.

Literatura