Među ljudima je rasprostranjeno vjerovanje da se u svakom čovjeku odvija borba između srca (osjećaja koji su iracionalni) i mozga (razuma koji je racionalan) te je poželjno da u toj borbi pobijedi mozak.
Zabluda da su osjećaji iracionalni, opasni, da vladaju ljudima, da im se ne smije podleći i da se o njima ne treba govoriti, dovodi do toga da im se ljudi odupiru, da ih se srame i skrivaju ih, kako netko drugi (i oni sami) ne bi pomislio da su iracionalni. Međutim, ako ne prihvatimo i ne razumijemo vlastitu osjećajnost, ne možemo prihvatiti niti razumjeti tuđe osjećaje. Posljedično, možemo osjećati strah ili nelagodu pred tuđim osjećajima (tuđom iracionalnošću), što negativno utječe na naše međuljudske odnose. Ova zabluda posebno se odnosi na neugodne osjećaje, koji se izbjegavaju na sve moguće načine. S druge strane, ugodni osjećaji se pokušavaju sve više izazvati. Tako danas, uz pomoć raznih supstanci i lijekova za izbjegavanje boli i neugodnih osjećaja te izazivanje ugodnih osjećaja, možemo doslovno manipulirati svojom osjećajnošću.
O borbi srca i mozga često se priča kada netko ne napušta nezadovoljavajući odnos, jer njime „vladaju osjećaji“, zbog čega je „iracionalan“. Zapravo, problem nisu osjećaji, nego potiskivanje neugodnih osjećaja, koji u takvom odnosu sigurno postoje. Osjećajna i razumna osoba će napustiti odnos (iako voli drugu osobu), ako druga osoba ne zadovoljava njezine potrebe za ljubavlju, poštovanjem i slično.
Roditeljima je teško promatrati neugodne osjećaje kod svoje djece te ih imaju potrebu od njih zaštititi (umanjuju ozbiljnost situacije, preusmjeravaju pažnju na nešto drugo, nude brza rješenja, čak i kažnjavaju). Tako već u djetinjstvu, ljudi stvaraju zabludu o osjećajima (npr. tuga i strah su znak slabosti, nije pristojno biti ljut) i počinju ih potiskivati. Kako do toga ne bi došlo, roditelji trebaju dati djetetu do znanja da je sve što osjeća u redu, da smije pokazati osjećaje i da ga razumiju. Tako će dijete i u budućnosti dijeliti osjećaje s drugima i prihvaćati tuđe osjećaje.
Osjećaji (pa i oni neugodni), važan su dio svakog čovjeka, protiv kojeg se ne trebamo boriti. Naprotiv, trebamo ih prihvatiti, promišljati o njima i usmjeriti ih tako da nam budu korisni. Kako bi uopće izgledao život bez straha, tuge, ljutnje, srama, krivnje, itd.? Stoga, ne postoji borba između osjećaja i razuma. Osjećaji jesu razumni jer se javljaju s određenim razlogom. Njihovo potiskivanje nikako ne pomaže u donošenju odluka te može prouzročiti različite psihičke poteškoće.
Psihoterapija ti može pomoći da osvijestiš i prihvatiš sve svoje osjećaje, a posebno one neugodne. Slobodno me kontaktiraj ako želiš krenuti na put osobnog rasta i razvoja uz stručno vodstvo i podršku.
Milivojević, Z. (2016). Emocije: Psihoterapija i razumijevanje emocija. Mozaik knjiga.