Emocije i majčinstvo

Rođenje djeteta, posebice prvog, predstavlja važan životni događaj za cijelu obitelj. Osobito za majku, rođenje djeteta ima značajan fizički, mentalni, emocionalni te socijalni učinak. Ni jedan drugi događaj ne uključuje bol, emocionalni stres, ranjivost, osjetnu promjenu uloge te odgovornost za malo ljudsko biće. Tako je tranzicija u majčinstvo jedna od najznačajnijih, najposebnijih, ali i najizazovnijih promjena u životu žene-majke, koja donosi promjene u svim segmentima života. Majčinstvo se pokazalo povezanim s puno ugodnih, ali isto tako i neugodnih emocija. Neke od ugodnih emocija koje majke osjećaju su sreća, ponos, ljubav i zahvalnost, dok su neke od neugodnih strah, tjeskoba, krivnja, ljutnja i tuga.  Zanimljivo je kako neugodnim emocijama majke pridonosi današnja slika „savršene majke“ koju žena dobije iz društva i medija, a koja se u realnosti ne mora ostvariti.

Važno je da si dopustimo osjećati sve emocije – bile one ugodne ili neugodne! Također ih je potrebno izraziti na primjeren način i podijeliti ih sa svojom okolinom. Zato mama, kada si tužna – plači, kada si sretna – smij se, skači od sreće, pleši… Međutim, emocije ponekad mogu izmaći našoj kontroli – postati preintenzivne i preplavljujuće te tako ometati našu svakodnevicu. To  je važno prepoznati te potražiti pomoć i podršku drugih. Mame – ne morate sve same!

KRIVNJA

„Mislim da sam loša majka. Osjećam grižnju savjesti što sinu uz svoje mlijeko moram davati formulu i mislim da sam ja kriva što nemam dovoljno mlijeka da othranim sina… Vidim druge mame kojima to ide od ruke i osjećam se još i gore.“

Svi mi imamo neku sliku toga što znači biti savršena majka te si sukladno tome postavljamo visoke kriterije. Ti visoki kriteriji su u realnosti često neostvarivi, kako nam život nameće različita ograničenja. Tako si majke često postavljaju previsoke kriterije kako bi bile „savršene majke“, a koji se odnose na savršeno izvođenje neke aktivnosti, bilo to hranjenje djeteta, mijenjanje pelena, kupanje, povezivanje s bebom na „prvi pogled“, učenje djeteta poslušnosti ili posvećivanje svoj djeci jednako, čak iako je došla prinova. Stoga majke, kada ne uspiju doseći takve kriterije, osjećaju krivnju, koji se javlja kada prekršimo neku svoju normu majčinstva ili ugrozimo neku našu vrijednost.

Međutim, važno je imati na umu da savršena mama ne postoji, niti je potrebno da to budete. Tako mama koja je s nama podijelila svoje osjećaje osjeća krivnju za nešto što je van njezine kontrole. Ovdje je bitno razlikovati koje karakteristike situacije možemo, a koje ne možemo imati pod svojom kontrolom.

Također, često se smatra kako je majčinstvo nama instinkt te kako svaka mama instinktivno zna što treba raditi s djetetom. Taj mit je pogrešan, jer se roditeljske kompetencije i vještine mogu naučiti te kao većina vještina unaprijediti. Tako će svaka majka moći s vremenom, iskustvom i znanjem, unaprijediti svoje vještine kao roditelj.

STRAH

„Često mi se zna javiti strah kada hranim svoju bebu. Također se bojim da će se zagrcnuti ili ugušiti dok spava. U bolnici mi se beba zagrcnula i izgledalo je kao da je ostala bez zraka – srce mi je stalo! Sada se bojim da to ne bude opet dok me nema i ne gledam ga. Osjećam tjeskobu ako mu nisam blizu da mu se nešto ne dogodi.“

Strah je jedna od osnovnih neugodnih emocija koja se javlja kao reakcija na nešto što smatramo prijetećim, dok se tjeskoba odnosi neugodan osjećaj povezan s iščekivanjem nečeg zastrašujućeg. Kod majki se može javiti strah da će biti loša majka ili da će je netko okarakterizirati kao takvu, radi čega se osjećaju tjeskobno ako ne rade ono što smatraju da treba raditi „savršena majka“. Pretjeran strah se može javiti čak i u situacijama u kojima osoba nema razloga za strah, ali se ipak boji te osjeća tjeskobu.

No, strah u određenoj mjeri ima i svoju pozitivnu stranu! Radi se o evolucijski važnoj emociji koja nam pomaže da sebe ili naše bližnje zaštitimo od ugrožavajućih okolnosti. Tako majke pomoću straha i prateće tjeskobe štite svoje dijete od potencijalne opasnosti. Međutim, ponekad osjećaj straha može biti toliko preplavljujući ili učestao da ometa naše svakodnevno funkcioniranje. U tom je slučaju potrebno potražiti pomoć i podršku.

TUGA

„Sve emocije su mi nekako jače otkad sam postala mama. Ponekad znam biti stvarno tužna kada mi je beba gladna, kada plače i ne mogu je brzo smiriti. Isto tako, nedostaje mi trudnički trbuh na neki način i taj osjećaj kada si trudna, a ostalo mi je tijelo s kojim ne znam što ću. Nekad me jednostavno ta tuga preplavi pa se rasplačem.“

Tugu osjećamo u situacijama u kojima procjenjujemo da nepovratno gubimo nešto vrijedno i za što smo emocionalno vezani. Tako majke koje su tek rodile mogu osjećati tugu jer im nedostaje trudnoća, smatraju da će im se promijeniti odnos s partnerom, drugom djecom ili prijateljima, ne mogu se posvetiti karijeri kao prije, gube određeni socijalni status, propuštaju neke životne prilike…

Većina nas smatra kako tugu treba izbjegavati. Međutim, osjećaj tuge nam je važan jer nas može usporiti i smiriti, tj. pomoći nam da prihvatimo novonastale okolnosti i da shvatimo što nam je važno. Tako majka može shvatiti što joj je važno u životu i po potrebi to pokušati vratiti, pronaći i zadržati. Primjerice, majka kojoj je bitan profesionalni uspjeh može pokušati balansirati karijeru i obiteljski život.

Majci koja se osjeća tužnom može pomoći podrška, utjeha i ljubav okoline te ukazivanje na preostale životne vrijednosti. Iako je tuga također jedna od osnovnih emocija, u određenim okolnostima može postati problem. Ako tugu zadržavamo u sebi ili je ne izrazimo primjereno, ona može sve više i više rasti te imati veće posljedice nego na početku. To može dovesti do toga da nas nešto boli – trbuh, glava, manje ili više jedemo, da smo jako umorni, teško održavamo koncentraciju i pažnju, a i do smanjene motivacije za one aktivnosti koje inače volimo. Može dovesti i do toga da smo nervozniji i svadljiviji nego ranije, pa se češće sukobljavamo s partnerom.

SREĆA

„Rodila sam sina prije mjesec dana. Ne znam jesam li ikad osjećala takvu ljubav i sreću prema drugoj osobi, najveću i drukčiju od svih ljubavi. Osjećam sreću i ljubav kada ga hranim, kada primi moj prst, zaspi u mom naručju, a i kada izmamim taj preslatki osmijeh. Sretna sam kada ga nahranim, on je zadovoljan i spava, kada ga uspijem utješiti… Ma svaki put kad ga pogledam ili on mene.“

Osjećaj sreće je jedna od osnovnih ugodnih emocija, a vežemo je uz osjećaj slobode, zadovoljstva, sigurnosti, unutarnjeg mira. Može se javiti iz brojnih razloga. Majčinstvo, tj. roditeljstvo često povezujemo s osjećajem sreće. Velik broj ljudi se rasplače od sreće kada prvi put prime svoje dijete u ruke.

Neka su istraživanja pokazala kako rođenje djeteta i majčinstvo pridonose osjećaju sreće, a i poštovanju kojeg majke dobiju od obitelji i društva. Osim što roditeljstvo sa sobom donosi stres, ono pruža mogućnost za momente apsolutne sreće. Osobe koje su sretne dijele sreću s bliskim ljudima, koji s njima suosjećaju. Zato je važno da okolina majke, posebno njezina obitelj i bliski prijatelji, s njome suosjećaju i zajedno se vesele novom članu obitelji.

Iako je osjećaj sreće jedna od osnovnih emocija, ono što je uzrokuje je individualno. Kao što vjerojatno znate, majčinstvo nije med i mlijeko… Stoga ponavljamo, majčinstvo sa sobom donosi i povećane količine stresa te majka ne mora stalno biti sretna. Svaka osoba ima pravo na doživljavanje široke lepeze osjećaja te je potrebno dopustiti si adekvatno ih izražavati.

Psihoterapija ti može pomoći u nošenju s neugodnim emocijama koje ti majčinska uloga možda izaziva. Slobodno me kontaktiraj ako želiš krenuti na put osobnog rasta i razvoja uz stručno vodstvo i podršku.

Pisano u koautorstvu s Laurom Martinić, mag. psych. za Centar za reproduktivno mentalno zdravlje.

Literatura