Svaki put kada ne govorimo istinu, obmanjujemo druge, ali možemo obmanjivati i sami sebe (obrambeni mehanizmi). Obmana je nesvjesna ako zaista vjerujemo u neku neistinu i prenosimo ju drugima. Svjesna obmana je namjerno iskrivljavanje stvarnosti, s ciljem da navedemo drugoga na pogrešne zaključke. Dva načina svjesnog obmanjivanja su prešućivanje i laganje. Prešućivanje je namjerno izostavljanje nekih bitnih podataka kako bismo izbjegli komunikaciju o određenoj temi. Laganje je namjerno izmišljanje priče koja nije istinita ili davanje krivih informacija.
Iako je laž negativan pojam koji podrazumijeva manipulaciju, u nekim situacijama čini nam se da je laganje jedino dobro rješenje (npr. kada roditelji lažu djeci kako bi ih zaštitili). Međutim, to nije slučaj kada se, u komunikaciji dvije odrasle i razumne osobe, jedna osoba stavlja u superiornu poziciju i odlučuje što je dobro za drugu osobu. Najčešći motivi laganja su strah od kazne, sažaljenje („Istina boli.“), osjećaj superiornosti, želja da fasciniramo druge, praktična dobit, solidarnost, izbjegavanje odgovornosti i sram. Iako su i prešućivanje i laganje načini obmanjivanja, društvo ih različito tretira: laž je jasno prepoznata društvena pojava, dok prešućivanje nije te se smatra manjim grijehom od laži („Nisam lagao, samo sam zaobišao istinu.“).
Djeca od roditelja uglavnom dobivaju jasnu zabranu laganja i često su kažnjena kada su uhvaćena u laži. S druge strane, prešućivanje se rijetko spominje, zabranjuje i kažnjava. Tako djeca ubrzo shvate razliku između te dvije strategije obmanjivanja. Posljedično, većina ljudi se ne osjeća krivima kada nešto prešute („Nitko me nije pitao.“), dok se kod laganja javlja osjećaj krivnje. Zato je prešućivanje češći način obmanjivanja od laganja (ljudi koji ne vole lagati, a procjene da bi iskrenost izazvala nekakvu štetu, odluče prešutjeti istinu). Kada sumnjate da netko nešto prešućuje, pitajte ga o tome. Direktno pitanje potiče na iskrenost. Tako ćete osobu iz moralno prihvatljivog prešućivanja prisiliti da izabere između moralno neprihvatljivog laganja ili iskrenosti.
Na primjer, prodavač odlučuje prešutjeti važan nedostatak proizvoda koji prodaje i sebi to opravdava stavljanjem niže cijene, ali ako ga kupac upita postoje li još neki nedostatci, prodavač mora izabrati između laganja i iskrenosti. Većina ljudi će u takvim situacijama izabrati iskrenost.
Milivojević, Z. (2007). Igre koje igraju narkomani: Transakciona analiza problematičnog uzimanja droga. Psihopolis institut.