Smijeh pod vješalima

Vjerojatno smo svi doživjeli da se netko drugi ili mi sami smijemo dok prepričavamo neko svoje neugodno iskustvo, koje uopće nije smiješno. U transakcijskoj analizi taj smijeh se naziva smijeh pod vješalima, a označava smijanje nečemu što je bolno ili nije produktivno.

U 18. stoljeću Englezi su gajili veliko poštovanje prema osuđenicima na smrt koji su pod vješalima zbijali šale. „Bio sam razbojnik“, kaže osuđenik. „napravili smo zasjedu, a onda je sve krenulo naopako: ostali su uspjeli zbrisati, ali mene su uhvatili ha-ha-ha.“. „Ha-ha-ha“, odgovara publika, nagrađujući njegov smisao za humor dok se omča zateže. Osuđenik kao da se smije sudbini koja se poigrala s njim. Međutim, on zna kome je smijeh zapravo upućen i koga smatra za to odgovornim te u sebi kaže: „Pa majko, predvidjela si da ću završiti na vješalima i evo me, baš kao što si htjela, ha-ha-ha.“.

Ljudi koji umiru s osmijehom na licu ili šalom na usnama najvjerojatnije umiru u skladu sa svojim životnim scenarijem. Moguće je da je osuđenom majka upućivala poruke poput: „Završit ćeš na vješalima, kao i tvoj otac.“. Posljednje riječi mnogih velikih ljudi također su bile šale. Oni su umirali u potpunoj suglasnosti sa svojim majkama: „Umrijet ćeš kao veliki čovjek, sine.“. Smrti prouzrokovane višom silom ne prati takav humor jer su u suprotnosti s roditeljskim instrukcijama poput: „Da mi dugo poživiš.“ ili „Umri sretan.“.

Smijehom pod vješalima ljudi zapravo dokazuju svoju naivnost i nesposobnost te učvršćuju svoju patologiju. Njegov uzrok najčešće se nalazi u roditeljskim zabranama i odlukama u vezi tih zabrana koje smo donijeli u djetinjstvu. Zato ga ljudi najčešće koriste kada prepričavaju incidente kroz koje su provodili neku takvu odluku. Primjerice, osoba koja se smije svaki put kada u nečemu nije uspješna vjerojatno ima zabranu na uspjeh, a smijehom zapravo traži pohvalu, simpatiju i prihvaćanje svog unutarnjeg roditelja za poslušnost.

Smijeh pod vješalima dokaz je da se smijeh ponekad koristi kao maska kojom se skrivaju neki drugi, zabranjeni, osjećaji (npr. zbunjenost, strah, bijes, sram, tuga). Maskirni smijeh je smijeh koji se javlja kad osoba, svjesno ili nesvjesno, pokušava suzbiti neki drugi osjećaj. Takav nekontrolirani smijeh zove se histerični smijeh, kojim osoba pokušava prekinuti „opasni“ tijek komunikacije. Na primjer, što je osobi neugodnije, to se više smješka, a u krajnjoj neugodnosti prasne u smijeh. Osoba može smijeh koristiti kako bi drugima izgledala jakom: „Ha-ha, nije mi ništa“, da svojim autentičnim osjećajem ne bi opteretila druge ili da bi bila prihvaćena.

U psihoterapiji je važno da terapeut razlikuje zdrav i patološki smijeh klijenata. Patološko smijanje je samoismijavanje i implicitno samopodsmjehivanje. Zato smijeh pod vješalima ukazuje na prisutnost samoprezira. Posebno se može prepoznati na grupnoj terapiji (npr. kada jedan klijent druge zabavlja svojom pričom kako se ozlijedio dok je bio pijan). Na psihološkom nivou, oni koji se tome smiju potkrepljuju samoporažavajuće ili samodestruktivno ponašanje osobe, što se naziva krvnički smijeh. Kada primijeti smijeh pod vješalima, terapeut treba intervenirati i objasniti klijentu o čemu se radi. S druge strane, zdravi smijeh je smijeh istinske radosti. To je spontani smijeh iz trbuha koji koriste zdravi i neopterećeni ljudi. Smijeh uvida javlja se kada o osoba shvati kakav je način razmišljanja zastupala do tog trenutka, odnosno kako je sama sebe zavaravala („aha“ doživljaj).

Psihoterapija ti može pomoći u rješavanju problema, ostvarivanju promjena ili razvijanju potencijala koje odabereš. Slobodno me kontaktiraj ako želiš krenuti na put osobnog rasta i razvoja uz stručno vodstvo i podršku.

Literatura